Tabi (足袋, doslovno “torba za stopalo”) su tradicionalne japanske čarape koje sežu do sredine lista. Brzo su stekle popularnost diljem svijeta. To ne čudi s obzirom na udobnost koju pružaju ove posebne čarape koje odvajaju palac od ostalih prstiju. Naravno, kao i sve što je japansko, tabi čarape imaju zanimljivu povijest.
Povijest tabi čarapa
Ove čarape koje odvajaju palac od ostalih prstiju dizajnirane su kako bi pristajale uz japanske sandale koje su se tada često nosile, poput geta ili zōri sandala, kao dodatak uz kimono, tradicionalnu japansku odjeću. Tabi su se prvi put pojavile na stopalima Japanaca u 15. stoljeću.
Japan je bio zemlja bez pamuka, pa su si samo najbogatiji Japanci mogli priuštiti nošenje ovih čarapa. Tek nakon otvaranja trgovine s Kinom, Japan je mogao uvoziti velike količine pamuka. Otvaranje tržišta omogućilo je proizvodnju više čarapa i učinilo ovaj dodatak dostupnim svim japanskim društvenim slojevima.
Samuraj i Chugen se pripremaju za put. Izvor: Okinawa Soba
Tabi čarape se često pogrešno nazivaju “samurajske čarape” ili “ninja čarape”, iako su ih nosili svi društveni slojevi, premda se općenito povezuju sa samurajskom odjećom i tradicionalnim kimonima. Svi muškarci i žene mogli su nositi tabi, međutim, postojala su ograničenja temeljena na društvenom statusu.
Samuraji u svečanoj odjeći. Muškarac s lijeve strane nosi sandale zvane geta, drugi nosi zori. Obojica nose tabi. Izvor: Francuska nacionalna knjižnica.
Naime, proleteri su smjeli hodati samo u čarapama plave boje. Samurajima je, s druge strane, bilo dopušteno nositi bilo koju boju osim zlatne i ljubičaste. Umjetnici su mogli nositi (i obično su nosili) bilo koju vrstu uzorka. I naravno, plemići i lordovi mogli su nositi bilo koju boju i vrstu čarapa. Obično su nosili boje više klase, a to su bile ljubičasta i zlatna.
Japanske geta sandale su kasnije postale manje popularne u svakodnevnom životu Japanaca, što je dovelo do pada nošenja tabi čarapa.
Tabi danas
Tabi su izdržale test vremena i ponovno su postale modni dodatak. Danas se nose uz kimono ili yukatu. Tradicionalno su bijele boje, posebno za svečane prigode poput čajne ceremonije ili vjenčanja. Izvan ceremonija, muškarci ponekad nose crne ili plave tabi, a žene tabi s velikim izborom uzoraka i boja.
Za razliku od zapadnjačkih čarapa, tradicionalne tabi nisu elastične, već su u potpunosti izrađene od pamuka s debljim potplatom (manje krutim od potplata cipela). Budući da japanska tradicija nalaže izuvanje obuće pri ulasku u hram ili dom, ovaj potplat pruža stopalima istu udobnost kao i zapadnjačke papuče. Ove tradicionalne čarape također imaju posebnost da se obuvaju straga. Sustav metalnih kopči smješten na stražnjoj strani tabi čarape, nazvan kohaze, omogućuje pričvršćivanje čarape na stopalo.
Tradicionalne tabi se obično ne prodaju prema europskim brojevima cipela, već prema duljini u centimetrima. Kako biste saznali točnu duljinu u centimetrima za kupnju čarapa, jednostavno pomnožite svoj europski broj cipela s 0,67.
Danas postoji mnoštvo modela, koji sežu do gležnja ili do sredine lista, poput tabi čarapa koje su modernije tabi čarape izrađene od elastičnih materijala bez sustava kopči.
Postoje i tabi kao obuća za van, deblje s gumenim potplatima, koje se nazivaju jika-tabi (地下足袋, doslovno “tabi za zemlju”). Nastale su početkom 20. stoljeća i bit će tema drugog članka na našem blogu.
