Kao nacionalni sport, sumo je u Japanu prava institucija. Ova drevna borilačka vještina, iznimno popularna, ujedno je i najsvetija u Zemlji Izlazećeg Sunca.
Sumo je tradicionalno japansko hrvanje u kojem se dva krupna protivnika bore prsa o prsa. Cilj ovog sporta je izgurati protivnika iz ringa ili ga prisiliti da dotakne tlo.
Ova disciplina, istovremeno neobična i impresivna za strance, savršeno oslikava jedinstvenost japanske kulture.
Otkrijte ovaj japanski hrvački sport prepun rituala, u kojem se borci uspoređuju s božanstvima!
🔎 Povijest i podrijetlo suma u Japanu
Sumo je duboko ukorijenjen u povijest Zemlje Izlazećeg Sunca. Naime, najstariji japanski zapisi iz knjige Kojiki (objavljene 712. godine) već spominju ovu praksu. Upravo je tijekom jednog hrvačkog dvoboja bog Takemikazuchi pobijedio Takeminakatu i osvojio japanske otoke.
Lijevo: dva drvoreza Utawawe Kunisade koji prikazuju sumo borbe (1840.-1850.). Desno: prikaz hrvača Masanosukea Inagawe autora Kuniyoshi Utawawe (1845.).
Nešto kasnije, Nihon Shoki, još jedan povijesni zbornik o podrijetlu Japana, bilježi pobjedu legendarnog borca Nomi No Sukunea. Radilo se o sukobu dvojice smrtnika: Nomi No Sukunea i Taima No Kuehaye, najjačeg ratnika cara Suinina. Prvi je pobijedio svog protivnika zahvaljujući tehnikama japanskog hrvanja i kasnije postao bog suma.
Dakle, ova japanska borilačka vještina vuče korijene iz japanske mitologije i šintoizma. Štoviše, borbeni rituali organizirali su se u čast božanstava kako bi ih se umirilo i osiguralo dobre žetve.
Sumo kroz vrijeme
U razdoblju Nara, sumo je služio kao zabava za carski dvor. Disciplina se postupno kodificirala. Pravila i rituali su se polako uvodili kako bi se približili hrvačkom sportu kakvog poznajemo danas.
Tijekom razdoblja Kamakura, sumo je poprimio drugu ulogu osim zabave ili vjerskih rituala. Postao je borilačka vještina koju su koristili samuraji za borbu prsa o prsa.
U 17. stoljeću, kada je Japan ušao u mirnije razdoblje, sumo se oslobodio svoje vojne funkcije i postao omiljena atrakcija aristokrata, prije nego što je stoljeće kasnije službeno proglašen nacionalnim sportom Japana.
Sumo hrvači 1870-ih. ©The New York Public Library
Tek krajem 19. stoljeća sumo borbe počele su se pojavljivati u tisku. Pobjednicima su se napokon počele dodjeljivati nagrade. Paralelno s tim, vještina se počela profesionalizirati.
Međutim, nacionalistički utjecaj ere Showa učinio je japansko hrvanje toliko popularnim. U tom je razdoblju, 1925. godine, osnovana Japanska sumo udruga. Njezina misija? Uvesti nova pravila i organizirati prvenstva. Sumo borbe su se tada prenosile na radiju, a od 1953. godine i na televiziji.
Danas je japanskih hrvača sve manje, a zamjenjuju ih strani borci. Treba reći da ovaj sport zahtijeva ekstremne životne uvjete i mnoga odricanja.
🤼♂ Rikishi ili sumo hrvač
Profesionalni hrvač naziva se rikishi (što znači “snažan čovjek”), a ne sumotori (izraz rezerviran za početnike). Osim što nosi vrlo karakterističnu odjeću, borac slijedi rigorozan trening kao i vrlo specifičan način života.
Rikishi već u adolescenciji ulaze u staju (heya), vrstu sumo kluba gdje žive u zajednici i svakodnevno vježbaju pod zapovjedništvom oyakate (bivšeg vrhunskog hrvača, voditelja staje).
Novi sumotori po dolasku u ustanovu dobivaju borilačko ime. Spavaju u spavaonicama, dok hrvači višeg ranga imaju pravo na zasebnu sobu. Ne postaju svi veliki prvaci i samo oni najmoćniji primaju plaću. Za njih započinje vrlo strog način života.
Tradicionalna odjeća rikishija: remen (mawashi) i punđa (chonmage).
Odjeća rikishija
Ako postoji nešto što nas Europljane iznenađuje, to je izgled rikishija tijekom borbi. Uz njihovu upečatljivu krupnost, hrvači na sebi ne nose ništa osim vrste tange koja obavija njihov struk i prekriva međunožje 😲.
Ovaj remen nazvan mawashi njihova je službena odjeća. Nosi se na svim borbama, bez obzira na godišnje doba. Najmasivniji teže gotovo 4 kg i dugi su 8 metara. Čovjek se zapita koliko bi se puta mogao omotati ovim komadom tkanine 😉.
Baš kao i samuraji, hrvači nose tradicionalnu punđu kako bi zadržali dugu kosu. Važno je napomenuti da kosu smiju ošišati tek u mirovini. Što se tiče hrvača više divizije, oni se ističu tipičnom frizurom zvanom oicho.
🥋 Trening sumo hrvača
Hrvači se bude rano (oko 5 sati ujutro) kako bi vrlo rano započeli vježbu. Zagrijavaju se, a zatim intenzivno treniraju natašte kako bi bili vrlo gladni za ručak. Sesija završava borbom. Najviše rangirani rikishi bore se posljednji, a oni su ujedno i prvi koji jedu, u pratnji voditelja staje.
🥘 Način života sumo hrvača
Nakon što se dobro oznoje tijekom treninga, sumo hrvači odlaze na kupanje. Za ručak moraju unijeti impresivan broj kalorija. Kako bi to postigli, jedu varivo bogato proteinima (chankonabe) uz veliku količinu riže i piju pivo.
Nakon ručka odlaze na frizuru, završavaju kućanske poslove, a zatim slijedi vrijeme za popodnevni odmor, neophodan za skladištenje proteina i masti. Navečer sumo hrvači ponovno jedu chankonabe kako bi dosegli oko 8000 kcal/dan, što je gotovo 3 puta više od vrhunskog nogometaša 😮.
🙋♂️ Sumotori u 5 pitanja
Daleko od fizičkog arhetipa sportaša kakvog poznajemo, sumo hrvači su iznimno poštovani u Japanu, pa čak i obožavani. Njihova ogromna građa, snaga, nepokolebljiv mentalitet i uzoran osjećaj za disciplinu fasciniraju.
U Europi nas ovi vrhunski borci i njihovi čudni rituali intrigiraju. Pokušajmo malo demistificirati mit o ovom japanskom polubogu.
1. Zašto su sumo hrvači krupni?
Pitanje težine je opsesija u sumu, jer što je hrvač krupniji, imat će niže težište i više snage za guranje ili bacanje protivnika. Isto tako, to mu pomaže tijekom tachai-aija (prvi sudar između boraca), o kojem često ovisi pobjeda. Ukratko, težina daje više snage sumo hrvaču. Međutim, pretežak hrvač bit će manje brz, stoga je sve stvar ravnoteže.
2. Kolika je prosječna težina sumo hrvača?
Prosječna težina rikishija je oko 150 kg na visinu veću od 1,80 m. Najteži hrvač u povijesti suma težio je 285 kilograma.
3. Kako sumo hrvači dobivaju na težini?
Sumo hrvači unose oko 8000 kalorija dnevno prije odmora, što omogućuje bolju asimilaciju i značajno dobivanje na težini, dok njihova intenzivna tjelesna aktivnost razvija mišićnu masu.
4. Jesu li sumo hrvači zdravi?
Iako su znatno iznad težine prema BMI kriterijima, aktivni sumo hrvači ne pate posebno od bolesti povezanih s pretilošću jer se njihova masnoća nalazi uglavnom ispod kože, a ne oko unutarnjih organa. Razlog koji objašnjava ovaj fenomen: intenzivni treninzi 💪.
5. Koliki je životni vijek sumo hrvača?
Treba znati da sumo hrvač odlazi u mirovinu oko 30. godine. U tom trenutku postoji veliki rizik od razvoja visceralne masnoće, osobito ako ne prilagodi prehranu i tjelesnu aktivnost. Zbog prekomjerne težine, sumo hrvači su izloženiji kardiovaskularnim i metaboličkim bolestima. Njihov životni vijek je stoga smanjen na 60-65 godina. Međutim, to ostaje vrlo varijabilno od pojedinca do pojedinca.
💁♀️ Sumo u ženskoj izvedbi
Dugo vremena ovaj kontaktni sport bio je isključivo rezerviran za muškarce, a žene su se, zbog starog šintoističkog vjerovanja, smatrale nečistima i nisu imale pravo ni prisustvovati turnirima. Dovoljno da se feministkinje naježe 😔.
Ipak, najstariji tragovi ženskog suma sežu u 18. stoljeće, kada su se borbe organizirale u javnim kućama kako bi zabavile muškarce.
Srećom, od kraja 20. stoljeća disciplina se napokon otvara ženama pod nazivom shin-sumo. One se mogu natjecati među muškarcima. Međutim, još uvijek ne mogu dosegnuti rang profesionalaca. Trebat će još vremena da se promijene mentaliteti u ovoj vrlo konzervativnoj japanskoj vještini.
Konačno, ženski sumo je na dobrom putu jer je prvi međunarodni ženski turnir održan u Osaki 2013. godine… veliki napredak u svijetu suma. Isto tako, Međunarodna federacija želi uvrstiti ovu borilačku vještinu na Olimpijske igre, što bi sport pretvorilo u mješovitu disciplinu.
👉 Sumo borba: pravila i rituali
Sumo je borilački sport koji se pokorava brojnim pravilima i ritualima. Prije svega, svaki rikishi uzima shikona ili hrvačko ime. Za razliku od mnogih borilačkih vještina, ne postoje težinske kategorije. Veliki mastodont se tako može boriti protiv nekoga tko ima manje od 100 kg. Svi hrvači nose mawashi (od svile za prvu i drugu diviziju), a kosa im je oblikovana u tradicionalnu punđu (chonmage).
Rikishi ili sumo hrvači prije borbe. ©J. Henning Buchholz
Prije svake borbe, sumo hrvače proziva yobidashi ili najavljivač, koji ih poziva da se popnu na dohyo (vrsta arene). Borci se pozdrave, a zatim obave mentalnu pripremu od nekoliko minuta. U tom trenutku prakticiraju rituale pročišćenja, proizašle iz šintoističkih ceremonija.
Započinju izvođenjem shika (ritual koji se sastoji od vrlo visokog podizanja noge i snažnog udaranja o tlo) prije nego što popiju i ispljunu gutljaj vode (chirkara mizu). Zatim bacaju šaku soli na tlo kako bi ga pročistili. Nakon toga, dvojica hrvača prilaze sredini dohyoa licem u lice, čučnu, pljesnu rukama i ispruže ruke (chiri chôzu).
Hrvač izvodi shiko kako bi impresionirao protivnika. ©Alessio Roversi
Nakon nekoliko serija rituala, borba napokon može početi. Započinje na znak gyojija (suca) koji okreće svoju lepezu. To je trenutak kada sumo hrvači dodiruju tlo šakama prije nego što se nasilno zalete jedan na drugoga. Tachai-ai (sudar između dvojice hrvača) označava početak napada.
Da bi se pobijedilo u borbi, potrebno je izgurati protivnika iz kruga ili ga prisiliti da dotakne tlo bilo kojim dijelom tijela osim stopalima. Isto tako, ako hrvač izgubi svoj mawashi, to je poraz… još jedan razlog da ga dobro pričvrsti 😅. Na kraju turnira, natjecatelj koji je ostvario najviše pobjeda dobiva nagradu.
📍 Tehnike koje se koriste u sumu
Hrvači koriste svoju težinu kako bi gurnuli suparnika iz ringa. Koriste tehnike borbe prsa o prsa s ciljem destabilizacije protivnika. Važno je napomenuti da trenutno postoji 82 priznata sumo zahvata. Tijekom borbe zabranjeno je vući za kosu, ciljati genitalije, oči ili solarni pleksus, udarati zatvorenom šakom ili daviti suparnika. Borba završava kada jedan od rikishija izađe iz kruga ili dotakne tlo dijelom tijela osim tabanima.
😎 Prisustvovanje sumo turniru
Sada kada sumo za vas više nema tajni, preostaje vam samo prisustvovati turniru kako biste mogli diviti se ovom jedinstvenom spektaklu u Zemlji Izlazećeg Sunca.
Ako planirate putovanje u Japan, znajte da postoji šest službenih sumo turnira godišnje koji traju petnaest dana. U siječnju, svibnju i rujnu u Tokiju, u ožujku u Osaki, u srpnju u Nagoyi i u studenom u Fukuoki.
Treba računati na petnaestak eura za prisustvovanje sumo turniru, a do 70 eura u slučaju rezervacije. Određena mjesta, poput loža za 4 osobe, puno su skuplja. Ulaznicu možete kupiti unaprijed u konbiniju, izravno na licu mjesta ili rezervirati putem interneta. Znajte da mjesta brzo nestaju! Kako biste bili sigurni da ćete moći prisustvovati borbi, savjetujemo vam da ulaznice kupite mjesec dana unaprijed na web stranici za rezervacije kao što je Tiket Oosumo.
Kao simbol Japana i njegove tradicionalne kulture, sumo ostaje fascinantna borilačka vještina koja ostavlja dojam. A vi, kako gledate na ovaj sport?
