Da biste razumjeli japansku kulturu, prvo se morate upoznati s religijama koje dominiraju zemljom: šintoizmom i budizmom. Dok je potonja uvezena iz Kine i Koreje, prva je izvorna religija arhipelaga.
Šintoizam je japanska politeistička religija proizašla iz animističkih i šamanskih vjerovanja starog Japana. Šinto, što znači „put bogova”, štuje duhove prirode ili kamije.
Fokus na najstariju religiju u povijesti Japana.
🤓 Šintoizam u Japanu, religija ili filozofija?
Šintoizam nema moralni kodeks ni svetu knjigu, za razliku od najpoznatijih monoteističkih religija koje su uspostavili proroci. To je kult koji se prirodno razvio iz tradicija i vjerovanja japanskog naroda. Rituali i duboko poštovanje prema kamijima temeljni su elementi ove religije koju svatko prakticira kako želi.
Isto tako, sljedbenici nisu ograničeni na samo jedan kult. Stoga se šintoizam dobro slaže s drugim religijama kao što su budizam, konfucijanizam, taoizam ili kršćanstvo. Valja napomenuti da je u Japanu uobičajeno prakticirati nekoliko religija istovremeno.
Šintoizam se ne temelji na nekoj posebnoj dogmi, no možemo navesti dva referentna teksta: Kojiki i Nihon Shoki, objavljena početkom razdoblja Nara. To su kompilacije mitova o kozmogoniji Japana i podrijetlu šintoističkih božanstava u kojima se prati božansko podrijetlo cara.
🧜♂️ Kamiji i japanska mitologija
Amaterasu izlazi iz nebeske kamene špilje (Shunsai Toshimasa, 1887.). Izvor: wikipedia.
Šintoizam u Japanu temelji se na štovanju kamija (japanskih bogova). To su viša bića ili duhovi prirode koji vladaju svijetom i izazivaju poštovanje (ili strah). Elementi prirode poput drveća, stijena i životinja su kamiji. Isto tako, duhovi predaka, velikih vođa ili preminulih careva smatraju se božanstvima u šintoističkom kultu.
Šintoistička božanstva u središtu su japanske mitologije. Kao što smo vidjeli, Kojiki i Nihon Shoki zbirke su mitova i legendi koje opisuju podrijetlo kamija. U prvoj nalazimo demijurški par Izanagi i Izanami, kao i božicu sunca Amaterasu te druga važna božanstva. U drugoj se prati povijest prvog japanskog cara (potomka Amaterasu) i carske loze.
U Japanu su kamiji ambivalentna bića. Treba ih štovati i nipošto ne vrijeđati kako se ne bi navukla zla kob (tatari).
⛩ Šintoistička svetišta
Ise-jingu. Izvor: blog.gaijinpot.com
Šintoistički kult vrlo je prisutan u Japanu i mnoga svetišta ispunjavaju arhipelag. Svaka građevina mjesto je boravka jednog kamija.
Ise-jingu, Izumo-taisha i Fushimi Inari posebno su poznati. Među karakterističnim elementima, torii je portal koji razdvaja sveti svijet od profanog. Nastavlja se kamenim stubištem koje se naziva ishidan.
Na stazi koja vodi do glavne zgrade (sando) nalazi se chozuya, bazen ispunjen vodom s velikim grabilicama koje služe za fizičko i duhovno pročišćavanje prije predstavljanja kamiju. To je mjesto gdje vjernici peru ruke i usta kako bi se oslobodili svih nečistoća. Zatim staza obrubljena tradicionalnim lampionima vodi do kagura-dena (mjesta za svete plesove).
U krugu svetišta nalazi se shamusho. Tamo se prodaju ema (pločice od drva na koje se upisuje želja) ili omamori (vrsta amajlija). Ema-kake je struktura koja omogućuje vješanje ema pločica. Kami tada može pročitati molitve i uslišati ih.
Ulaz u haiden (mjesto bogoslužja) čuvaju komainu (kameni lavovi). Uže od slame nazvano shimenawa označava svetost paviljona. Konačno, honden predstavlja najvažniju zgradu svetišta. To je sveto mjesto gdje se nalazi relikvija kamija i samo šintoistički svećenici mogu pristupiti onamo.
🤔 Utjecaj šintoizma na život Japanaca
Može se reći da je šintoizam utjecao na način razmišljanja i način života Japanaca. Duboko poštovanje prema prirodi, precima i kult kamija ukorijenjeni su u japanskoj kulturi. Japanci vjeruju da se u svakoj stvari i svakom pojedincu nalazi kami kojeg treba častiti.
Na određeni način, religija povezuje vjernika s njegovim svemirom, njegovom zemljom i njegovom zajednicom. Vjenčanja i rođenja popraćeni su šintoističkim ceremonijama, a godina je ritmički određena proslavama u kojima nalazimo šintoističke rituale poput blagdana djevojčica, hanamija (festivala cvjetanja trešanja) ili Nove godine.
Među šintoističkim praksama možemo navesti posjete svetištima, kao i obrede pročišćenja poput pranja ruku i usta prije ulaska u sveto mjesto. Određene higijenske navike, poput tuširanja prije ulaska u onsen (izvor tople vode), također su povezane s kultom.
Najpopularnije šintoističke manifestacije su matsuri. Riječ je o japanskim festivalima u čast lokalnih kamija.
📖 Kratka povijest japanskog šintoizma
Kao i većina religija, šintoizam je nastao iz prirodnog i političkog konteksta, prije nego što se razvijao kroz stoljeća.
🐣 Pojava šintoizma u Japanu
Počeci šintoističkog kulta sežu u razdoblje Jomon, prije gotovo dvadeset tisuća godina. Religijska vjerovanja tada su služila za objašnjavanje brojnih prirodnih katastrofa. Arhipelag, smješten na spoju 4 tektonske ploče, oduvijek je potresan potresima, vulkanskim erupcijama, tsunamijima i tajfunima.
Prvi narodi Japana imali su animistička vjerovanja. To znači da su vjerovali u postojanje duhova ili duša koje oživljavaju prirodu i živa bića. Tijekom stoljeća, Japanci su tim duhovima pripisali ljudske karakteristike. Tako su se pojavili kamiji kakve poznajemo danas.
Kada budizam stiže na arhipelag oko 6. stoljeća, japanski carski dvor želi potvrditi autohtonu religiju i ojačati carsku vlast. Tako su šintoistička vjerovanja materijalizirana u Kojikiju 712. godine, a zatim u Nihon Shokiju 720. godine. Etnička religija tada je postala simbol nacionalizma.
🔎 Šintoističko-budistički sinkretizam
Shinbutsu-Shugo: Mješavina šintoizma i budizma u Japanu. Izvor: blog.japanwondertravel.com
Kada se budizam proširio Japanom krajem razdoblja Asuka, šintoizam se morao prilagoditi i razvijati kako bi integrirao nova vjerovanja u svoju duhovnu koncepciju. Isto tako, šintoistička božanstva dodana su u budistički panteon.
Prema Kukaiju, osnivaču škole Shingon, kamiji su inkarnacije buda. U to vrijeme religijska vjerovanja koegzistiraju i stapaju se, a neki u tome vide samo jednu te istu istinu. To se naziva šintoističko-budistički sinkretizam (shinbutsu shūgō).
Hramovi su tada integrirali mala šintoistička svetišta, i obrnuto, mali hramovi nalazili su se unutar svetišta. U stvarnosti, dvije su religije bile prilično komplementarne pa ih je bilo moguće ujediniti.
🎎 Šintoizam, državna religija
Tek krajem razdoblja Edo šintoizam ponovno jača pod poticajem nekih japanskih učenjaka koji su zagovarali čisti šintoizam (bez stranih utjecaja). Kasnije, 1868. godine, šintoizam je proglašen državnom religijom pod novim režimom razdoblja Meiji. Šintoistički svećenici tada su bili u službi države i cara.
Podsjetimo da je potonji bio izravni potomak Amaterasu! Bio je predmet pravog kulta sve do kraja Drugog svjetskog rata. Poraz Japana okončao je državnu religiju, a car je morao javno potvrditi da nije bog.
🎊 Šintoistička religija danas
Ceremonija šintoističkog vjenčanja. Izvor: picture-worl.org/
Japanci žive s vjerovanjima koja pripadaju i šintoizmu i budizmu. Danas mnogi prakticiraju obje religije ovisno o kontekstu.
Općenito govoreći, šintoistički i budistički rituali ne zauzimaju isti prostor. Prvi su povezani sa životom, obitelji i zajednicom, dok je drugi rezerviran za zagrobni život. Tako se u šintoistička svetišta odlazi na vjenčanja, dok se pogrebi održavaju u budističkim hramovima.
Tijekom cijele godine Japanci održavaju šintoističke rituale, osobito tijekom tradicionalnih događanja i matsurija.
Dakle, što mislite, je li šintoizam religija ili filozofija?
