U Japanu su religije više kulturne prakse proizašle iz tradicije nego stvarna vjerovanja. Dok budizam mirno suživi sa šintoizmom, vjerski se kultovi isprepliću i skladno nadopunjuju.
Budizam u Japanu je religija uvezena iz Kine i Koreje, utemeljena na Budinim učenjima. U 6. stoljeću indijska je filozofija prihvaćena na japanski način, spajajući se sa šintoističkim vjerovanjima. Kroz različita razdoblja pojavile su se brojne struje, što je dovelo do stvaranja 13 škola budizma.
Otkrijte ovu religiju ili „put mudrosti“ koji je duboko ukorijenjen u japanskoj kulturi.
🇯🇵 Budizam, uvezena religija
Izvor fotografije: https://think.iafor.org/arrival-acceptance-buddhism-japan/
Dok je šintoizam izvorna religija Japana, budizam na arhipelag stiže prilično kasno pod utjecajem Kine i Koreje. Tijekom vremena prilagodio se zemlji i njezinim tradicijama, razvijajući se kroz japansku kulturu.
Kako je budizam stigao u Japan?
Budistička doktrina stigla je u Japan u 6. stoljeću, kada je šintoizam bio dominantna religija Zemlje Izlazećeg Sunca. Nakon što se diversificirao u susjednim zemljama, budizam je na arhipelag stigao zajedno s taoističkim i konfucijanskim strujama.
Prema Nihon Shokiju (zbirci tekstova o podrijetlu i povijesti Japana), budističku filozofiju caru Kimmeiju predstavio je korejski kralj kraljevstva Paekche. On mu je darovao Budin kip, popraćen budističkim spisima i pismom u kojem se objašnjavaju vrline te religije.
Pojmovi duhovnog buđenja, ciklusa života i smrti te reinkarnacije do tada su bili vrlo daleki vjerovanjima japanskog naroda. Štoviše, „Budin put“ ili Butsudo privlačio je svojom novinom, a neki su lokalni klanovi u njemu vidjeli pravi izvor moći.
Razvoj budizma na arhipelagu
Slika koja prikazuje polulegendarnog princa Shōtokua (574.-622.), prvog velikog pokrovitelja budizma u Japanu. Izvor: wikiwand.com
Krajem 6. stoljeća, nakon žestokih borbi između sljedbenika šintoizma i pristaša budizma (i kineske kulture), budistička religija prihvaćena je na carskom dvoru pod utjecajem moćnog klana Soga.
Kasnije je doktrina proglašena državnom religijom, dakle u službi vlasti, kako bi zaštitila zemlju i održala red među stanovništvom. Njezina uloga: osigurati i usmjeravati.
U sljedećem stoljeću nametnula se diljem zemlje zahvaljujući princu Shotokuu. On, imenovan regentom za vrijeme vladavine carice Suiko, smatra se utemeljiteljem budizma u Japanu i dao je izgraditi brojne hramove na arhipelagu. Shotoku-Taishi također je poznat po komentiranju raznih sutri.
Na početku svoje integracije, budizam je bio pod snažnim utjecajem kineske misli. Daleko od filozofskih teorija, tada je bio poznat po svojim manje ili više magičnim zaštitničkim moćima protiv bolesti, prirodnih katastrofa ili drugih prijetnji.
Kroz stoljeća pojavile su se brojne škole i budističke sekte. Razlikujemo 3 glavne struje: hinayana, mahayana i vajrayana.
🏫 Japanski budizam: različite škole
Istočna pagoda Enryaku-ji, sjedište budističke škole Tendai u Japanu. Izvor: youinjapan.net
Postoji trinaest glavnih škola budizma u Japanu.
Škole iz razdoblja Nara
- Hosso: „škola čiste svijesti“, koju je uveo redovnik Dosho
- Kegon: „škola vijenca cvijeća“, koju je uveo redovnik Shen-Hsiang
- Ritsu: „škola discipline“ koju je uspostavio kineski redovnik Jianzhen
Škole iz razdoblja Heian
- Tendai: „škola planine Tientai“, vrlo poznata struja ezoterijskog budizma u Japanu, koju je osnovao redovnik Saicho
- Shingon: „škola istinite Riječi“ ili velika tantrička škola uvezena iz Kine od strane redovnika Kukaija
Škole iz razdoblja Kamakura
- Nichiren budizam: „škola lotosa“ koju je uveo redovnik Nichiren
- Jodo: „škola Čiste zemlje“, vrlo raširena u Japanu, potječe od Tendai redovnika Honena
- Jodo shin: „istinska škola Čiste zemlje“ glavni je budistički pravac proizašao iz Čiste zemlje, a stvorio ga je Shinran
- Yuzu nenbutsu: „škola uzajamne pažnje prema Budi“, grana japanskog budizma Čiste zemlje
- Ji: „škola vremena“ koja pripada amidističkim doktrinama Čiste zemlje.
- Rinzai: budistička škola koju je pokrenuo Myoan Eisai, prvi japanski zen učitelj kojeg su ratnici jako cijenili
- Soto: glavna škola japanskog zen budizma koju je uveo Dogen Zenji, a temelji se na tihoj meditaciji
- Obaku: najnovija škola japanskog zen budizma, koju je osnovao redovnik Ingen Ryuki
Japanski ezoterijski budizam
Izvor fotografije: amis-musee-cernuschi.org/bouddhisme-esoterique/
Ezoterijski budizam potječe iz škole Shingon i nekih ogranaka škole Tendai. Ezoterijsko učenje pripada vajrayana struji ili tantričkom budizmu koji dolazi s Tibeta. Međutim, japanski tantrizam uključuje šintoističke prakse. Japanski ezoterijski budizam stavlja naglasak na magijske prakse s mantrama i dharanijima, poznatima po svojim zaštitničkim moćima.
Japanski zen budizam
Riječ je o grani mahayana struje koja stavlja naglasak na meditaciju i položaj buđenja Siddhārthe Gautame, poznat kao zazen. Zen se temelji na Chanu, indijskoj meditaciji koja je došla iz Kine. To je ujedno i oblik budizma najpoznatiji u Europi.
Japanski zen budizam ima samo jedan cilj: postići duhovno buđenje kroz fizičku i mentalnu praksu.
🧘 Budistička praksa u Japanu
Danas se mnogi Japanci izjašnjavaju kao laici, ali ipak nastavljaju sa svojim vjerskim praksama. Moderni pokret japanskog budizma Soka Gakkai ili laički oblik Nichiren budizma dobro odražava ovu novu koncepciju religije u Japanu.
Hramovi i redovnici
Hram Senso-ji, najstariji budistički hram u glavnom gradu. Izvor: Wikipedia
U Japanu postoji mnogo budističkih hramova. Uz šintoistička svetišta, to su najraširenije vjerske građevine. Riječ „hram“ na japanskom se prevodi kao „tera“ ili „jiin“, stoga njihova imena sadrže sufiks -dera ili -ji. Prepoznaju se po velikom krovu i vratima na kat (romon). Međutim, zbog budističkog sinkretizma, mnogi hramovi posuđuju šintoističke arhitektonske elemente poput tori vrata, i obrnuto.
Među najpoznatijim hramovima u Japanu možemo navesti Kiyomizu-dera posvećen božici milosrđa i Senso-ji: najstariji budistički hram u glavnom gradu. Hram Kinkakuji, poznat i kao Zlatni paviljon, sa svojim rajskim vrtovima također je vrlo slavan i privlači brojne posjetitelje iz cijelog svijeta.
Iz cijele povijesti japanskog budizma, Kukai je vjerojatno najpoznatiji redovnik. Osnovao je školu Shingon koja je danas vrlo raširena. Može se reći da je njegov duh znatno utjecao na japansku kulturu. Kukai je također dao izgraditi samostan na planini Koya, kamo mnogi hodočasnici dolaze svake godine.
Dokyo, sljedbenik sekte Hosso-shu, također je bio vrlo važna politička figura u 8. stoljeću, poznat po svom lošem utjecaju na Dvoru.
Ratnik-redovnik Benkei ostaje figura japanskog folklora i lik iz kabuki i No kazališta. Navodno je bio suučesnik velikog Minamoto no Yoshitsunea, slavnog samuraja iz japanske povijesti.
Isto tako, redovnik Takuan Sôho iz škole Rinzai-shu poznat je po tome što je bio učitelj Musashija Miyamota, velikog japanskog mačevaoca.
Drugi su redovnici također slavni u Japanu, poput Ikkyu-Sojuna, majstora škole Rinzai, poznatog po svojim pjesmama.
Utjecaj budizma na japansku kulturu
Japanska ceremonija čaja & zen budizam. Izvor: WikiCommons
Budizam je uvelike utjecao na japansku kulturu. Vidljiv je u umjetnosti, arhitekturi, kao i u lokalnom načinu života. Tako njegovu baštinu nalazimo u japanskoj civilizaciji kroz kodeks časti ratnika i u borilačkim vještinama kao što su Kyudo ili kendo.
Isto tako, neke japanske tradicije potječu iz budizma, poput poznate ceremonije čaja. Dok šintoizam smrt smatra krajem postojanja, budizam nudi drugačiju percepciju tog događaja uz prisutnost zagrobnog života i principa reinkarnacije. Štoviše, budistička religija se u Japanu još uvijek intenzivno prakticira tijekom pogrebnih obreda.
Umjetnost se također nadahnula putem mudrosti kroz japansku kaligrafiju, No kazalište ili umjetnost cvjetnog aranžiranja Ikebana, ne zaboravljajući zen vrtove.
Zaključno, budizam u Japanu pronalazi svoje mjesto uz šintoističke ideologije. Više od religije, to je filozofija koja je kroz stoljeća donijela veliko bogatstvo japanskoj kulturi.
