Japanska umjetnost, istovremeno suptilna i duhovna, uistinu je fascinantna. U Zemlji Izlazećeg Sunca, Kodo (put tamjana) ostaje na vrhuncu profinjenosti uz Ikebanu (put cvijeća) i Chado (čajnu ceremoniju).
Kodo je tradicionalna japanska umjetnost koja se sastoji od uživanja u aromatičnom drvu prema vrlo kodificiranom ritualu predaka. Isprva korišten u vjerskom kontekstu, tamjan je osvojio osjetila aristokrata.
Pravila Kodoa, iznimno teška, zahtijevaju dugogodišnje iskustvo kako bi se savršeno svladala. Tako umjetnost tamjana, spajajući književnu kulturu i mirisno iskustvo, ostaje rijetka i dragocjena.
Japanski tamjan, drevna tradicionalna umjetnost
« Ko » 香 znači « miris » ili « tamjan », a « do » 道 « put ». Tako se « Kodo » 香道 može prevesti kao « Put mirisa ». U Japanu se tamjan koristi više od tisuću godina. Mirisno drvo prvo je pobudilo zanimanje plemića i samuraja prije nego što se proširilo na srednje slojeve.
📖 Povijest tamjana u Japanu
Tamjan se pojavio prije više od 6000 godina na Bliskom istoku s prvim velikim civilizacijama Egipta i Mezopotamije, međutim na arhipelag je stigao tek u 6. stoljeću. Mirisno drvo nije postojalo u Japanu i uglavnom je dolazilo iz Indije. Uvezen iz Kine, zajedno s budizmom, tamjan se tada koristio za vjerske obrede prije nego što je postao cijenjen zbog svog opojnog mirisa i vrlina.
🌳 Legenda o japanskom tamjanu
Nihon Shoki (drevni zapis o povijesti Japana) bilježi upotrebu zapaljenog mirisnog drva 595. godine, u vrijeme carice Suiko. Legenda kaže da je panj agar drva pronađen na plažama Awajija, otoka smještenog blizu zaljeva Osaka. Nakon što je drvo izgorjelo u vatri, miris je bio toliko neodoljiv da su otočani odlučili darovati ga carskoj obitelji. Malo šintoističko svetište tada je podignuto u čast mirisnog drva.
🧘♂ Uloga budizma
Kraj 6. i početak 7. stoljeća obilježeni su usponom budizma u Japanu pod vodstvom princa Shotokua. Baš kao i čajna ceremonija i Ikebana, religija je odigrala glavnu ulogu u tradicionalnoj umjetnosti Kodoa. Tamjan je tada služio kao prinos božanstvima, a imao je i ulogu pročišćavanja u budističkim ritualima. Dragocjeno drvo uvozilo se iz Kine za izradu tamjana, što je dovelo do stvaranja lokalnog obrta na arhipelagu.
👃 Mirisno drvo na Dvoru
U Heian razdoblju (794. do 1185.), tamjan je bio vrlo popularan na Dvoru, a organizirala su se natjecanja u mirisanju kako bi se pogodile esencije. Aromatične smole služile su za zabavu, ali i za parfimiranje odjeće.
↗ Uspon tamjana u Muromachi razdoblju
Kasnije, u Muromachi razdoblju (1336. do 1573.), tamjan više nije bio privilegija Dvora i proširio se na više i srednje slojeve japanskog društva. Izgaranje aromatičnog drva predstavlja znak razlikovanja i njegova upotreba postaje redovita. Štoviše, samuraji su imali običaj natapati svoje kacige i oklope tamjanom kao ritual pročišćenja, kako bi se osjećali snažnije u borbi.
U istom razdoblju, dragocjeno mirisno drvo klasificirano je na zahtjev shoguna Ashikage Yoshimase. Pravila igre su uspostavljena kako bi se rodila umjetnost Kodoa. Pribor koji se koristio za ceremoniju (Kodogu) tada je ukrašen pozlatom i uzdignut do vrhunca profinjenosti. Razlikuju se dvije škole koje stoljećima njeguju učenje Kodoa: Oie-ryu koju je osnovao Sanetaka Sanjonishi, japanski aristokrat iz Muromachi razdoblja, i škola Shino-ryu koju je stvorio majstor Shino Shoshin. Prva je više usmjerena na umjetnost i poeziju, dok je druga puno formalnija.
Awaji, otok mirisa
Proizvodnja tamjana na otoku Awaji. Zasluge: awaji-encens.jp
Otok Awaji razvija ručnu izradu štapića tamjana od 1850. godine i danas predstavlja 70% japanske proizvodnje. Mirisno drvo proizvedeno na otoku posebno je poznato po svojoj kvaliteti i ondje se može pronaći velik izbor mirisa. Japanski tamjan izrađuje se od drvenog praha (sandalovina, aloja…), biljaka, začina i aromatičnog bilja.
Kho-shi (majstori mirisa) njeguju tradicionalno znanje koje seže od sastavljanja paste, do završne obrade štapića i sušenja smola. Treba napomenuti da jaki vjetrovi na otoku Awaji omogućuju idealno sušenje tamjana.
Japanski tamjan danas
Tijekom Edo razdoblja i Meiji ere, tamjan je izgubio na popularnosti. Međutim, prije stotinjak godina, veliki majstor Kito Yujiro uspio je ponovno pokrenuti njegov uspjeh. Nakon razdoblja izolacije, Japan se otvorio svijetu. Nadahnut zapadnjačkom kulturom parfema, majstor parfumer uspio je stvoriti genijalno djelo: mainichi koh (dnevni tamjan). Danas je japanski tamjan s cvjetnim, začinskim ili drvenim notama vrlo poznat diljem svijeta.
Put tamjana ili umjetnost slušanja mirisa
U umjetnosti Kodoa, mi slušamo mirise. Dobro ste pročitali… Japanci ne mirišu, već « slušaju » jer praksa Kodoa zahtijeva korištenje svih osjetila kako bi se uhvatila finoća mirisa.
Tijek ceremonije mirisa
Vrlo svečana, umjetnička praksa Kodoa zahtijeva puno koncentracije. Ritual se odvija na tatamiju i u zlatnoj tišini. Majstor tamjana kreće se polako i sjeda. Zatim nježno vadi sav materijal potreban za ceremoniju. Svi njegovi pokreti izvode se preciznim redoslijedom i s iznimnom strogoćom. Lakirani pribor, drveni ugljen, štapići za jelo, preše za pepeo itd. koriste se s puno poštovanja i nježnosti.
Majstor zatim stavlja vrlo mali komadić drva tamjana na mini-podlogu od liskuna. Kadionica sadrži pepeo ukrašen uzorcima i ugljen kao gorivo (ili žar od bambusa). Tako se tamjan zagrijava i ne gori izravno kako ne bi promijenio arome.
Slušanje tamjana prakticira se u Japanu stoljećima… Zasluge: Sam Peet / Culture Trip
U stanju bliskom meditaciji, sudionici, sjedeći u kvadratu, dodaju jedni drugima kadionicu. Svatko od njih redom udiše dim drva koje predstavlja majstor Kodoa. Izvodeći precizan pokret, oni « slušaju » mirise koji izlaze iz zapaljenog drva i pokušavaju zapamtiti njihove note. Nakon što su predstavljeni svi uzorci tamjana, majstor dodaje drugo drvo koje sudionici moraju identificirati.
🤔 Igra esencija: hoćete li ih znati prepoznati?
Igra od pet tamjana naziva se Genjiko, dok se ona s tri vrste drva naziva Sanshuko. Postoji šest vrsta drva ili rikkoku koje odgovaraju šest različitih zemalja (Kyara, Rakoku, Manaka, Minaban, Sasora i Sumotara). Isto tako, postoji pet okusa ili gomi (gorko, slatko, slano, začinjeno, kiselo). Potrebne su godine iskustva kako bi se mogle savršeno prepoznati suptilnosti.
👁️ Filozofija Kodoa
Kodo nije samo igra koja se sastoji od pogađanja aroma i razvijanja osjeta mirisa. Slavljenje mirisa je pravo duhovno iskustvo prožeto poezijom, koje budi osjetila, opušta tijelo i um.
👌 10 vrlina puta mirisa
Prema vjerovanjima, praksa Kodoa donosi dobrobiti kao što su bolja koncentracija, osjećaj harmonije, spokoj ili čak ispunjenost. Evo 10 vrlina koje se pripisuju ceremoniji mirisa.
- Stimulira osjetila
- Pročišćava tijelo i um
- Čisti mentalne zagađivače
- Potiče duh
- Bori se protiv usamljenosti
- Umiruje stres
- Ugodan je čak i u izobilju
- Djeluje čak i u malim količinama
- Dobro se čuva
- Često se koristi
Kodo ostaje rijetka i privilegirana tradicionalna umjetnost jer dragocjeno drvo košta vrlo skupo. Isto tako, potrebno je puno iskustva za svladavanje ove umjetnosti. Međutim, to ne sprječava japanski tamjan da bude cijenjen diljem svijeta zbog svoje izvanredne finoće.
